Likovnim se izražavanjem potiče individualnost, samostalnost djeteta, njegova samosvjesnost pri rješavanju problemskih zadataka, autonomnost djeteta, njegovo pravo na osobni stav i vlastiti izraz te mnoge druge kompetencije. Likovno izražavanje uključuje slobodu djece za izbor sadržaja te za likovno-tehnička sredstva. Njime se kod djece razvija emocija sigurnosti, prihvaćenosti, a osobito osvješćivanja značaja pripadnosti (Herceg, Rončević, Karlavaris, 2010). Ono nije isto u vremenskom razmaku od početaka do šest godina starosti te u kasnijim periodima. Sva djeca prolaze iste faze na putu ranog likovnog izražavanja: najprije svako dijete šara, u trećoj godini života svako dijete crta punoglavce, na određenom stupnju svako dijete svoj likovni rad počinje vodoravnom crtom koja mu označuje tlo te svako dijete plavom bojom boji oblake i tako dalje. Takvi dječji radovi, odnosno slični likovni radovi djece do otprilike šest godina odraz su dječjeg razvoja, a ne nekreativnih, loših pedagoških utjecaja. (Novaković, 2015).

Dječje likovno stvaralaštvo

Ne postoji vremensko pravilo kada dijete počinje crtati, niti pravilan prijelaz iz faze u fazu, već to ovisi o različitim čimbenicima: razvojnom ritmu djeteta, okruženju u kojem odrasta. Unatoč tome, osnovne sposobnosti likovnog izražavanja kod djece imaju redoslijed.